Šećerna bolest jedna je od najčešćih kroničnih nezaraznih bolesti suvremenog zapadnog svijeta. U populaciji odraslih pogađa oko 6 do 9% ljudi, a u starijoj dobi čak 15 – 20%.
Procjenjuje se da u Hrvatskoj ima oko 316.000 oboljelih, od kojih više od 42% niti ne zna za svoju bolest, da ih je u svijetu više od 360 milijuna, te da bi taj broj do 2030. mogao porasti na 550 milijuna.
Procjenjuje se da u Hrvatskoj ima oko 316.000 oboljelih, od kojih više od 42% niti ne zna za svoju bolest, da ih je u svijetu više od 360 milijuna, te da bi taj broj do 2030. mogao porasti na 550 milijuna. Ovako zastrašujući pandemijski rast objašnjava se starenjem populacije, nezdravim načinom života, pretilošću, nedovoljnim kretanjem, te nizom drugih čimbenika o kojima će biti riječi kasnije.
Dijabetes je bolest beta stanice gušterače i nedostatka, ili manjka inzulina. Slično se događa i kada inzulina ima ali je njegovo djelovanje oslabljeno ili blokirano promjenama na staničnim membranama. Ovdje inzulina ima, ponekada i u suvišku, ali on ne djeluje, ne pomaže. To je stanje koje nazivamo inzulinskom rezistencijom, ili otpornošću na inzulin. Zbog ovih osnovnih poremećaja, uz spomenuti porast glukoze u krvi i njenog gubitka putem mokraće, a ubrzo dolazi i do niza drugih patoloških procesa koji dovode do simptoma bolesti, ponekada do akutnih komplikacija i s vremenom, gotovo redovito, do niza kroničnih komplikacija, koje su sastavni dio kliničke slike dijabetesa.
Sam pojam šećerne bolesti u najširem smislu, s povišenom razinom šećera u krvi kao osnovnim obilježjem, obuhvaća u sebi niz posve različitih poremećaja. Četiri su osnovna tipa bolesti:
• o inzulinu ovisna bolest – tip 1
• o inzulinu neovisna bolest – tip 2
• sekundarni dijabetes – kao posljedica drugih bolesti (pankreatitisa, hormonskih poremećaja, oštećenja lijekovima, naslijeđenih genskih poremećaja itd.),
• gestacijski dijabetes (dijabetes u trudnoći, koji se povlači nakon porođaja.
Dijagnoza šećerne bolesti postavlja se na temelju tipičnih simptoma i znakova, te povišenih vrijednosti glukoze (šećera) u krvi i mokraći. Prisutnost simptoma i nalaz glukoze u krvi preko 11.1 mmol/l (slučajni uzorak) dovoljni su za dijagnozu bolesti. Isto značenje imaju i vrijednosti glukoze u krvi natašte preko 7.0 mmol/l. U odsutnosti simptoma i kada su vrijednosti glukoze granične, potrebno je ponoviti pretrage sljedećih dana, ili učiniti test opterećenja glukozom.
Liječenje
Liječenje šećerne bolesti je kompleksno i sastoji se od općih mjera (ili principa), u koje spadaju dijabetička dijeta i tjelovježba uz obaveznu edukaciju i samokontrolu, koje su neophodne za sve bolesnike bez obzira na tip bolesti, te neinzulinskih lijekova (različitih peroralnih i injekcijskih pripravaka) i inzulina koji se primjenju ovisno vrsti bolesti i nakon detaljne obrade svakog pojedinog bolesnika.
Opći principi, dijabetička dijeta,tjelovježba iedukacija,samokontrola
Farmakoterapija neinzulinski lijekovi – peroralno i u injekcijama inzulin
