Dijabetično stopalo je skup različitih pojava i poremećaja koji se ispoljavaju na stopalu kod osoba oboljelih od dijabetesa, a posljedica su prije
svega oštećenja perifernih nerava i krvnih sudova.
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, dijabetično stopalo je ono stopalo koje je narušenog funkcionalnog integriteta zbog infekcije, rana i razaranja tkiva, te oštećenja živaca i bolesti krvnih žila nogu.
Dijabetes melitus ugrožava stopala na dva načina:
– Oštećenjem živaca dovodi do slabijeg osjećaja u stopalima, te na taj način
najmanja povreda ili posjekotina mogu ostati nezapažene, zbog smanjenog
osjećaja za bol i prerasti u veći problem, koji mijenja izgled stopala i uslijed
stalnog nadražaja stvara plikove, rane ili ulceracije.
– Slaba cirkulacija uslovljava sporo zarastanje rana. Potrebno je nivo glukoze
u krvi održavati u granicama normalnih vrijednosti i na taj način smanjiti
oštećenje nerava za čak 60%. Pušenje značajno ometa cirkulaciju, posebno
na nogama, te je neophodno prestati pušiti.
Pregledom arterija nogu (doppler) dobiva se uvid u stanje (makro)cirkulacije, što nam daje odgovor o opskrbi krvlju o čemu uvelike ovisi dalji tijek bolesti. Naime, u slučaju dobre opskrbe krvlju rane će s većom vjerojatnošću dobro zacijeliti, no ukoliko postoji oštećenje cirkulacije, potrebne su dodatne pretrage vaskularnog kirurga i dijabetologa.
Najveći problem u liječenju dijabetičkog stopala svakako predstavlja infekcija. Za odabir pravilnog antibiotika (odnosno kombinacije antibiotika) potrebno je uzeti bris rane, te učiniti antibiogram, odnosno odrediti na koje antibiotike su nađene bakterije najosjetljivije.
Liječenje odabranim antibioticima treba provoditi dovoljno dugo, te ovisno o nalazu (odnosno eventualnom širenju infekcije) ponavljati antibiogram te po potrebi mijenjati odabrane antibiotike.
Naime, osobitu opasnost predstavlja nastanak rezistentnih sojeva bakterija, odnosno otpornih na do sada korištene antibiotike. Tada može doći do širenja infekcije u dublje slojeve (zbog čega je uvijek potrebno učiniti i RTG stopala da se utvrdi jesu li infekcijom zahvaćene i kosti stopala) te osobito prodor bakterija u krv, nastanak sepse, sa širenjem infekcije u sve dijelove organizma – tada više nije u pitanju samo liječenje oboljele noge (odnosno provođenje amputacije), nego i spašavanje života oboljelog.
